Rambo Amadeus je kriv za sve, a ekološka priča iza koje stoje Sandra Babac i Alan Damjanić
iz Poljica u zaleđu Zadra, traje još od 2003. godine. Brend Šinjorina Smokva , koji eko
markicu ima od 2007. godine, prisutan je na tržištu već 20 godina, a o njegovoj kvaliteti
svjedoči i prva Zelena medalja dobivena za godine predanog rada i uspješne proizvodnje
genijalnog proizvoda na bazi smo jednog sastojka.
''Iako postojimo već dva desetljeća, mi smo uvijek na početku“ – objašnjava kroz smijeh
Sandra – „ jer sada imamo i novi, inovativni proizvod od prerađenih mandarina, kao i one od
dunja, višnje-maraške, šljive i naravno našeg zaštitnog znaka, smokve, sa kojom smo i počeli
našu ekološku priču još 2007. godine.'' Alan na to dodaje kako njihova eko priča nije posao
već način života, koji se uglavnom odvija daleko od gradske vreve, odnosno života u Zagrebu
kojeg su davno napustili.
Prije inspirativne priče o Šinjorini Smokvi, moramo otkriti i zašto je Rambo „kriv“. Naime, na
njegov koncert u Zagrebu 2000. godine Sandra je došla kao novinarka HTV-a kako bi
napravila intervju sa Mega-Carom. Intervju nikada nije dobila, ali je zato – dobila muža –
Alana, koji je tada radio u organizaciji koncerta. Mladi je par ubrzo gradski život zamijenio
onim ruralnim. Tako danas zagrebačko gradsko dijete, Alan, sve zna o buri i posolici na
poluotku koji je sa tri strane okružen morem, i kako će vremenski uvjeti utjecati na njihove
Šinjorine. Naši domaćini tvrde kako vrijeme, kada se bavite poljoprivredom, ima drugu
dimenziju i da je to način života koji puno daje, ali puno i traži od čovjeka.
Poduzetnička priča Šinjorine Smokve krenula je sa nekoliko smokava u dvorištu obiteljske
kuće, koje Sandra nije znala ni „pošteno ubrati“, ali se ipak spremno uhvatila kuhače i na
maminom šporetu skuhala prve pekmeze i napunila staklenke. Tih staklenki danas zna biti i
na desetke tisuća, ovisno o godini, odnosno berbi. Puno je tu posla jer sve rade sami – od
održavanja voćnjaka, suradnje sa kooperantima, prerade, pakiranja, marketinga, prodaje i
dostave. Ono što nemaju u svome vrtu, nabavljaju od eko-certificiranih domaćih proizvođača,
kao što su mandarine iz doline Neretve, šljive iz Deringaja u Lici ili višnje-maraške od obitelji
Mile Vrsaljka. Najteže je, kažu, doći do pravih kupaca, jer je riječ o proizvodu koji spada u
elitnu gastronomsku i turističku ponudu.
U dvadeset godina poslovanja podignuli više od 500 stabala smokava i oko 100 sadnica dunja.
Uz to, investirali su u opskrbu vodom i u prerađivački pogon smješten u podrumu obiteljske
kuće, financiran uz pomoć IPARD-a.
Ogromnu pažnju pridaju kvaliteti. Stoga, ukoliko nemaju dobru sirovinu, ne rade ni preradu.
Za Šinjorine se koristi isključivo svježe voće u optimalnoj zrelosti, nikako osušeno ili
smrznuto, a pekmezi se pripremaju od samo jednog jedinog sastojka – voća – bez imalo
dodanog šećera i bez bilo kakvih aditiva i pojačivaća okusa. Upravo zbog toga, ovaj bračni i
poslovni par ne uklapa se ni u jedan proizvođački pravilnik, ali nagrade sa brojnih izložbi
pokazuju da su pronašli upravo onu tržišnu nišu koju kupci traže i cijene.
Ukoliko još uvijek niste kušali ove izvrsne voćne uratke, za koje je vrlo pogrešno upotrijebiti
izraz „pekmez“, a još pogrešnije očekivati uobičajeni okus šećerom zatrpanog pekmeza,
svakako je vrijeme da ih probate. Osim u klasičnoj varijanti, uz kruh ili tost, savršeno će se
sljubiti i uz sirne plate, skutu, grčki jogurt s kikirikijem ili čak sa čokoladom ili keksom.
Dobra vijest je da će se Šinjorina Smokva uskoro naći i na ukusnim platama zagrebačkog
diWine bara , što je prilika i za sljubljivanje sa vrhunskim vinima.
—
Tekst: Marinko Petković, diWine portal
Pripremila: Irena Lučić, diWine portal
Foto: Irena Lučić, diWine portal
